ŠKOLSKO UČENJE - složena psihička aktivnost kojom  učenik stječe nekim programom  propisano znanje;

UČENJE – sastoji se u usvajanju smislenog gradiva i u stjecanju psihičkih i psihomotornih vještina i navika;

• psihička aktivnost,  racionalna organizacija učenja i u prvom redu psihološki  problem;
• treba ga riješiti postavljajući dva osnovna pitanja:

 1. KAKO organizirati učenje da uz najmanje truda i  vremena se što više toga nauči i to znanje što dulje zadrži; 

 2. KAKO naučiti da naučeni materijal ne bude “mrtvi materijal”

FAKTORI:  - pedagoške sposobnosti nastavnika, te 3 velike skupine faktora:

• one koji zavise od onoga koji uči;
• one koji zavise od okolnih prilika u kojima se uči;
• one koji zavise od pomagala i tehnika uč.;

Svatko na temelju vlastitog iskustva zna da nešto puno brže i bolje nauči ako se voljno KONCENTRIRAMO (saberemo) – NAVIKA KONCENTRACIJE U RADU

USPJEŠNO UČENJE:

1. INTERES ( s lakoćom pamtimo ono što nas zanima, privlači, veseli; on nam smanjuje zamor)
2. IZBOR PREDMETA(  prema našim sklonostima i sposobnostima – svaki rad kojem ne vidimo smisao i ne znamo smisao, ne zanima nas i  težak je rad, rezultati su slabi;)
3. psihičkom pripremom može se pobuditi zanimanje i prema onim predmetima koji nas na prvi pogled ne interesiraju, a SREDSTVO za to je JASNO postavljanje CILJA i pronalaženje SMISLA;
4. POZITIVNE EMOCIJE– uvjerenje u uspjeh, sigurnost da ćemo započeto gradivo uspješno savladati, pomisao na zadovoljstvo koje ćemo imati kada dobijemo dobru ocjenu i sl.; treba se čuvati loših AUTOSUGESTIJA (malodušnosti, straha, sumnje u uspjeh, dojam da ne možemo;)
5. SISTEMATSKA KONTROLA (MEHANIČKO – bez razumijevanja, SMISLENO učenje- jedino ono ima vrijednost)
6. VANJSKI ČINIOCI
7. TEHNIKE I POMAGALA: PLAN – dobro ga je izvjesiti na vidljivo mjesto kako bi djelovalo na našu savjest i u nama razvijao AUTODISCIPLINU i RED
8. METODE:

• GLOBALNA – ućenje većih cjelina namah;
• FRAGMENTALNA –učenje dio po dio;
• SLOŽENA– kombinacija prethodne dvije;

Kao i u svakom poslu tako i kod učenja radni uspjeh je u zakonitom odnosu prema:

TRAJANJU I TEMPU UČENJA-RADA:

• npr. početna faza učenja je sporija i s najmanje učinkovitosti – poslije UVODNOG ugrijavanja efekt se povećava do max., a onda zbog umora rezultati se smanjuju ( u mahu ne učiti više od 1-2 sata)

PONAVLJANJE

• način- odlučna važnost vremenskog razmaka među sukcesivnim ponavljanjem;
• sam proces pamćenja ne dostiže svoj max. neposredno nakon samog učenja, nego kasnije;
• na dva načina: 1. ponovno čitati sam tekst iz knjige

                                    2. samostalno obnavljanje gradiva bez pomoći;

ZABORAVLJANJE - s početka brže pa sve sporije ( u početku zaboravljamo relativno više nego kasnije u istom razdoblju; prvo ponavljanje nakon 4 dana, 10, 30 i 80 dana)

INDIVIDUALNO UČENJE: tempo rada je određen osobinama onoga koji uči;

KOLEKTIVNO UČENJE:

• mogu se lakše savladati teže partije;
• može se osvijetliti i prodiskutirati gradivo;
• diskusija i uzajamno ispitivanje pozitivno djeluju na bistrenje pojmova i na vještinu jezičnog oblikovanja stečenih znanja;
• konačno: rad u kružoku daje mogućnost svakom učeniku da omjeri svoje znanje sa svojim kolegama;
• pobuđuje natjecanje i radni elan;

L. Kulaš-Jutrović, prof.