Osnovna škola Turnić Rijeka

• KOMUNIKACIJA je proces u kojemu ljudi prenose jedni drugima informacije, ideje, stavove i osjećaje. Riječi u komunikaciji predstavljaju samo mali dio izražajnih sposobnosti ljudi.

Mi komuniciramo i prenosimo poruke ne samo riječima, već i neverbalno: tonom, izrazom lica, stavom tijela, gestama.

Međusobno smo vezani komunikacijom; ono što činimo i govorimo utječe na druge ljude, ono što oni čine utječe na nas.

Najčešći oblik komunikacije je razgovor, a najbolji oblik razgovora je dijalog.

U dijalogu se obje strane međusobno čuju, uvažavaju i razmjenjuju stavove, mišljenja i osjećaje, te tako zajedno stvaraju novo znanje.

• OBITELJ je osnovna, najmanja i najprirodnija zajednica, u kojoj su  članovi povezani zajedničkim životom, poštovanjem i ljubavlju. Dijete odrasta u njoj. Roditelji vole svoje dijete i uglavnom se misli da se to samo po sebi razumije. Međutim, često je ljubav težak i naporan rad.

Stalno i neprekidno treba raditi na sebi, usavršavati i ispravljati vlastite postupke prema sebi i prema djetetu.

• AUTORITET JE nužan za pravilan razvoj djeteta.

• AUTORITET  N I J E prisila i primjena moći.

• AUTORITET  JE utjecajna snaga kojom roditelj djetetu pokazuje koje je ponašanje prihvatljivo i zdravo, a koje nije.

Poduka se u velikoj mjeri odvija i pružanjem osobnog primjera poželjnog ponašanja. Pokazivanje je djelotvornije od poučavanja.

• POVJERENJE se razvija na temelju iskustva, kada dijete doživljava da mu roditelj želi pomoći, a ne povrijediti ga.

Na primjer: dobije li dijete lošu ocjenu u  školi, ono će o njoj šutjeti ako vjeruje da će ga roditelj kazniti, kritizirati, omalovažavati, uspoređivati s drugima, držati mu propovijedi. Dijete će pričati o lošoj ocjeni ukoliko doživljava da ga roditelji prihvaćaju i s tom jedinicom, da slušaju i razumiju njegove osjećaje, da mu žele dobro.

Kada je dijete školske dobi iznimno je važna suradnja roditelja i škole. Na žalost, ponekad roditelji izbjegavaju susret sa školom kad nastupe teškoće ili prebacuju krivnju na društvo, školu. Iznimno je važno u tom trenutku djetetu pružiti potporu i pomoći mu.

• Uključiti postupno  dijete u OBITELJSKE RAZGOVORE u kojima se razgovara o zajedničkim  temama, događanjima, donosite zajedničke zaključke i odluke. Naravno, treba paziti na primjerenost! Na taj način potičemo osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja, jer je dijete uvažavano kao bitan dio obiteljske cjeline.

• Baš kao i odrasli, i djeca imaju potrebu osjećati se vrijednima. Važno je da imaju ZADAĆE i DUŽNOSTI ponajprije u kućanstvu, koje imaju smisao za obitelj, tu pomoć trebati cijeniti, ona vam je potrebna.

• Vaša djeca stasaju u mlade ljude. Koliko su spremni svoje dileme i probleme podijeliti s vama, u dobrom dijelu će ovisiti o vašem međusobnom odnosu, povjerenju i načinu na koji komunicirate. Dobro ih slušajte – VJEŽBAJTE SLUŠANJE! Osluškujte što vas žele  pitati, a možda to ne čine. Razgovarajte s njima.

Jasna Sandalj, pedagoginja