Zapovijedanje

“Smjesta pokupi te stvari i pospremi sobu!”

Poručujete li djetetu nešto čestim naredbama, postižete da vas se dijete boji, da se ponaša prema vama neprijateljski, ljutito ili osvetoljubivo.

Upozoravanje

“Jesam li ti sto puta jučer rekla da ćeš dobiti jedinicu, ali ti uopće ne slušaš”.

Pretjerate li s upozorenjima i prijetnjama, riskirate da se kod djeteta razvije veliki otpor prema onome što ste željeli poručiti. U osnovi ovakvih upozorenja je potreba roditelja da bude u pravu, a ne djetetov problem.

Propovijedanje i moraliziranje

“Kad sam ja bio star kao ti, ......”

Gotovo da nema roditelja koji se uspio oduprijeti potrebi da moralizira, propovijeda i obvezuje na zahvalnost. Obavezni pratitelj te situacije je djetetov osjećaj krivice, prisile i otpora prema roditelju.

Želite li naglasiti granice učinite to osobnim jezikom: ”Želim da...”

“Moraš biti dobar” ne znači ništa.  Jasno izrazite kakvo ponašanje očekujete od djeteta.

Dijeljenje gotovih savjeta

Savjeti u kojima roditelj govori gotova rješenja, razvija ovisno dijete, koje misli da je gubljenje vremena da smo pronalazi rješenja.

“Želiš li da ti ja ponudim neke sugestije, što bih ja učinila na tvom mjestu,... Nisam sigurna da bi moja rješenja bila najbolja odluka za tebe....što si već pokušao, o čemu si razmišljao....što ti je pomoglo u sličnoj situaciji...”

Kritiziranje i okrivljavanje

“Ti si kriva....”

...uzrokuju da se osjećamo loše, nesposobno, glupo. Dijete se počinje braniti i vaša poruka ne dopire do njega. Razgovarajmo o odgovornosti, a ne o krivici.

Razuvjeravanje, umanjivanje važnosti

“Nije to ništa, svi imaju takve probleme”

Ako dijete nešto doživljava kao problem, uvažite to i razgovarajte s poštovanjem, bez obzira kako se to vama činilo.

Etiketiranje

“Ista si kao, a ona je....”, ” Ti si ljenčina”

“Etiketa” utječe na način kako dijete doživljava samog sebe.

Ponekad tu “etiketu” nosi cijeli život.

Ispitivanje sa sumnjom

Ponekad imamo prepostavke koje želimo provjeriti ili potvrditi u vezi s djetetom. Ispitivanje, vrebanje ili unakrsno ispitivanje vrlo su neugodni. Dijete se osjeća zbunjenim i napadnutim pa se brani i smišlja opravdanja. Umjesto toga možemo potaknuti razgovor ”Možeš li mi više reći o tome?... Brine me što se s tobom zbiva i želim s tobom porazgovarati... Na taj način pomoći ćemo mu da sam sebe bolje razumije.

Odbijanje razgovaranja

“Nemoj sada o tome, nemam vremena, vidiš da gledam seriju”

Ako nikako ne možete razgovarati, ponudite vrijeme za razgovor.

Ismijavanje i vrijeđanje

“Pametnjakoviću, ovako se samo kreten ponaša”

Dijete se osjeća posramljeno, poniženo i nepovjerljivo je. Reagira kontraudarcem ili povlačenjem.

Jasna Sandalj, pedagoginja