Moj susret sa šumskim ježom
Šetajući šumom začula sam šuštanje u grmu. Zastala sam, iz grma je izašao jež.
Bio je prekrasan, guste, oštre bodlje, mala glava sjajnih očiju i mokri nosić plijenio je moj pogled.
Kada me primjetio smotao se u bodljikavu lopticu, sakrio svoju njuškicu, kratke nožice i malen repić. Prestrašio se! Ispred mene na podu bila je otpala jabuka, uzela sam je i stavila pored ježa. Stala sam malo dalje promatrajući što će se dogoditi. Ježić se polako odmotavao i svojom njuškicom tražio hranu, a sjajnim očima gledao je li sam?
U stablu je bila duplja, to je njegova kućica. Zavirila sam unutra i vidjela ježa kako je zaspao na krevetiću od suhe trave i lišća. Bio je to uistinu lijep prizor.
Otišla sam kući, nadam se da ću jednom ponovno sresti ježa.
Lea Budić, 4.b
