Stota obljetnica rođenja Grigora Viteza
Autor: Antonija Šverko, 11. 12. 2011.
Polaznici književnog kluba Osnovne škole „Turnić“ obilježili su stoti rođendan Grigora Viteza, održavši literarnu radionicu kojom su se prisjetili virtuoznosti jednog od naših najpoznatijih i najboljih dječjih pjesnika.
U vremenu u kojem smo okruženi masovnim medijima koji nas danonoćno bombardiraju svojim porukama, u kojima je sve super, mega, ekstra i instant, pošli smo u potragu za biserima domaće pisane riječi koja je proizašla iz života, iz pera ovog stoljetnog učitelja nadajući se da ćemo na tren pronaći utočište u svijetu poezije. A poezija nam to utočište uvijek pruža, samo ako joj pružimo priliku...
Naš je klub na ovoj literarnoj radionici stavio poseban naglasak na likovnu interpretaciju Vitezovih pjesama, budući da su Vitezove pjesme strukturom, rimom i ritmom izuzetno pogodne za ovakav tip kolorističkih prikaza.
Grigor Vitez
KAKO ŽIVI ANTUNTUN
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.
Grigor Vitez
KAD BI DRVEĆE HODALO
Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo sa igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči s juga
Nek dođe kod moga bolesnog druga.
Grigor Vitez
KAKVE JE BOJE POTOK
Potoku koji šumom teče
Oprezno priđe jedan jelen
I napivši se vode reče:
- Potok je kao šuma zelen.
Kraj stijena potok dalje teče
O kamena se lomeć rebra,
Skakutajući zeko reče:
- Potok je ovaj sav od srebra.
Kroz polje potok dalje teče
Pod vedro nebo izašav,
A lastavica ozgo reče:
- Potok je kao nebo plav.
I napivši se vode reče:
Nad njim oblaci bijeli stoje,
Lebdeći bijeli leptir reče:
- Potok je ovaj bijele boje.
S mnoštvom zvijezda dođe veče,
Ugasi svoje boje dan,
Plašljiva srna tiho reče:
- Gle, sav je potok ozvjezdan
Sudjelovale: Ivana Janeš, Adelina Hisenaj, Ivona Skender (6.b)
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Učenicima, učiteljim... |
Sigurnost i zaštita ... |
Kazališta u Rijeci |
> Hrvatsko narodno kaz... |
> Gradsko kazalište lu... |
> Hrvatski kulturni do... |
> Kulturni centar Kalv... |
Muzeji u Rijeci |
> Muzej grada Rijeke |
> Muzej moderne i suvr... |
> Prirodoslovni muzej ... |
> Pomorski i povijesni... |
> Peek & Poke - Retro ... |
> Državni arhiv u Rijeci |
Galerije u Rijeci |
e-časopisi |