Osnovna škola Turnić Rijeka

Sat je bio posvećen djeci, ljubavi o kojoj su pisali i pjevali. Čitali su najbolje dijelove svojih literarnih uradaka, ali i neke stihove poznatih hrvatskih književnika, izveli igrokaz koji su osmislili i uvježbali uz pomoć profesorice Vere Barkiđije te pjevali uz klavirsku pratnju profesora Roberta Širola.

Uz savjete profesorice Sanje Potočnjak-Bilić nastali su prozni i poetski uratci, dojmljivi zbog intime koju djeca u njima iskazuju, zbog iskrenosti i neposrednosti.

U radu na satu sudjelovali su svi učenici petih razreda, dakle pedeset učenika, i svaki je dao svoj doprinos.

Eto najuspješnijih uradaka:

Adna Gračić:

Koliko je ljubav važna u životu?

Većina nas  s ljubavi se budi i sniva s njom. Ljubav je ispred i iza mene, oko mene. Prijateljska, roditeljska…

Mamin zagrljaj – osjećaj nježnosti.

Tatin zagrljaj – osjećaj sigurnosti.

A kad me oboje zagrle – to je to – sreća!

Neven Kaliman:

Prepoznajem je po leptirićima,

po znojenju zimi,

po lošim ocjenama,

po lijepome pogledu!

Martin Brlek:

Nisam baš ljubavni tip, no ipak sam jednoj curi dao sebe. No, kako god, možda više i nisam njen, ali bih ipak rekao da mi ljubav treba 99,9 %, no zaokružit ću na 100 %. Zato sad, kada sam slobodan, usmjerio sam ljubav prema mačku Đuri i ribici Željku. Budućnost, koja je bezgranična, ponudit će mi tko zna kakve sve ljubavi.

Lea Grubešić:

Ljubav je dobrota, nježnost, radost.

Laura Pavlić:

Ljubav je toplina mog doma. I najbolja prijateljica Nataly.

Nataly Kombol:

I lupkanje nožica moga psa koji me iščekuje. I prijatelji koji često ne prestaju kokodakati.

Carlo Maslović:

Ljubav tražim

I nigdje je ne mogu naći.

Uvijek je to teško, ali želim je u svom životu.

Gabriel Žefran:

Nosim je u sebi kao bogatstvo. Ispunjava moje misli i moj život.

Luka Omerović:

Moja nona je moj anđeo, ona je moj duh ljubavi.

Imam dvije ljubavi: živu i elektronsku. Živa je moja nona, a elektronska je mobitel koji mi sada ne daje ljubav jer mu je baterija prazna.

Karla Golenko:

Možda smo još mali, ali u nama je puno ljubavi. Njoj smo poklonili svoje misli, pretočili je u naša mala djela. Trudili smo se  postići umjetnički doživljaj, no svakako smo uspjeli iskazati našu iskrenost i bogatstvo poruka. Stihovima i  prozom dokazali smo da nam je ljubav  iznimno važna, da je tražimo, nalazimo, priželjkujemo i vrednujemo, da znamo njezin značaj i osjećamo njezino bogatstvo.

Ljubav je vezana uz djela, poglede, geste, poljupce, ali i riječi. Tražili smo dobre riječi koje bismo uputili dragim ljudima.

Matteo Vrban:

Ljubav su nečije oči

I osmijeh u noći.

Ona nas ponekad boli

Jer naše srce nekoga voli.

Simona Vučković:

Dragi moji svi,

Prijatelji pravi ste vi.

Neke volim više,

Neke volim manje,

U jednu pjesmu

objašnjenje ne stane.

Cure su mi draže nego dečki

Jer oni se ponašaju vojnički.

Sve vas ipak volim jako,

Mada vam se možda nekad i ne čini tako.

Sara Tijanić:

Dragi moji prijatelji,

Vaše ruke su najsnažnije,

Vi ste moji najnježniji dodiri,

Vi ste osmijeh na mom licu.

Nora Grk:

Ljudi koji su meni dragi su moja obitelj i prijatelji.

Dobre riječi koje njima namjenjujem su komplimenti,

Kao: prelijepo izgledaš,

Ili – kako  si lijepa!

Ali najljepše riječi koje možeš darovati su:

Ti si mi najdraža prijateljica i VOLIM TE!

Leona Disep:

Svima oko sebe upućujem lijepe, dobre riječi

Jer svakoga čovjeka usrećuje lijepa riječ,

Čak i ona najmanja.

Trebali bismo dijeliti takve riječi često,

Pogotovo dragim osobama.

Vanessa  Disep:

Ljudima koji su dragi,

Sve ide kao po špagi!

A oni koji se vladaju loše,

Vrijeme u vrijeđanju troše.

Lijepe riječi mami i tati treba reći,

Najboljem prijatelju i prijateljici,

I svojoj dragoj učiteljici!

Lovre Krculić:

Dobre riječi, pune ljubavi, predivne su i sve nas miluju.

Kada ih primimo, život je ljepši.

Hana Čugelj:

Ljubav je lijepa… čarobna… mirisna… posebna…

Luna  Antolić:

Darujući lijepe riječi, darujemo svoje osjećaje i tada se i mi osjećamo bolje.

Lijepu riječ ne upućuješ bilo kome jer tada ona više neće biti lijepa.

Izgubit će svoju čar. Upamtite: namijenite lijepu riječ dobrim ljudima i recite je sa srcem!

Neyla  Hodžić:

Ljubav nije samo riječ. Čujna je, ali i vidljiva. Pokazuje se. Nekad ju je lako vidjeti: cvijeće, bombonijera, mali znakovi. On te pogleda, a ti se zacrveniš. Ruka u ruci.

Ana Đaković:

Ljubav želim pokazati cijeloj obitelji, a najviše svojoj baki koja je bolesna i ne smije se „stresirati“  jer je više neću imati.

Ljubav je lijepa riječ, pomoć, utjeha. Mislim da su svi ljudi u dubini duše dobri i da u sebi nose ljubav.

Hana Čugelj:

Ljubav je ljepota našega svijeta. Može biti trajna, ali i prolazna, velika ili mala. Ljubav je kad te baka poljubi u čelo, kad ti netko pokloni cvijet, mama koja te čeka pred školom, nono koji je uvijek nasmijan, čak i djetinjast, obitelj koja me poštuje. Zajednički ručak. Zagrljaj. Bez nje ne bi bilo sreće ni smijeha.

Nora Grk:

Ljubav je nešto prekrasno. Nisu to samo cura, dečko koji se vole. To su i mama, tata, obitelj.

Tata je na radiju čuo da je za normalno funkcioniranje tijekom  dana potrebno najmanje 10 zagrljaja, zato me svaki put, kad idemo u školu, počne grliti. Govori mi da je to ljubav, a ja je zovem obiteljska ljubav. No, meni je važna i ona ljubav kada osjetiš leptiriće u trbuhu i kada znaš da bi za nekog učinio sve.

Mnogi govore da su se upoznali u kafiću ili u školi te se zaljubili na prvi pogled.  To mi zvuči previše lažno. Mama i tata kažu da sam premala da bih skužila. No, i dalje ne razumijem kako se dogodi ljubav. Bila sam zaljubljena u vrtiću – ali kako? Ne sjećam se kako se dogodilo. Samo – bum! Zaljubljena sam!

Ipak, vidim, gledajući ljude oko sebe, da nitko ne može bez svoje prave ljubavi. Morate priznati, lijepo je vidjeti zaljubljene parove. Poklanjaju si čokoladice i medvjediće. Valjda je to onda prava ljubav!

Ema Ignjić:

Moji roditelji su moj život. Moja ljubav.

I prijatelji. I sestrična s kojom se posvađam, ali se opet onda zajedno igramo, učimo, radimo gluposti. Sve je to ljubav.

Simona Vučković:

Nikog od nas ne bi bilo da je nema. Ljubav – taj ispunjen osjećaj! Ona je jedna od najvećih životnih važnosti. Postoji u svakom od nas. Neki je skrivaju, neki se trude da je pokažu. Znam da želite znati što je ljubav za mene. Hmmm…E, pa onda ću vam reći. To je kao bunda u hladnoj zimi. Ona je zlatna, ona je slatka. Bez nje svijet bi izgubio šarolikost boja.

Ivan Jelinić:

Ljubav je jako, jako važna. Vjerojatno bih milijun puta trebao reći „jako“. Lako ju je uočiti. Nervozan si i znojiš se. Ali – nemaj straha! Priđi, pokaži je, nemoj dozvoliti da ti promakne. Pa ona je najvažnija, zar ne?

Marija Divković:

Ljubav je svuda oko nas – u miru i zdravlju, u ptici u letu i mirisnome cvijetu. Ali najviše u duši. Donese ti želju da napišeš pjesmu i bez straha u njoj priznaš nešto najljepše što ti se dogodilo.

Chiara Pužin:

Riječ OBITELJ puna je ljubavi. Obje nas griju i tješe, daju nam snage. Mom tati je u bolesti ljubav prema meni  dala snage da ustane i da hoda.

Ona je radost, smijeh, sreća, sila koja te diže kad posrneš.

Leonarda Dundović:

Ljubav vezujem uz neke riječi. Jedna je BRIGA. Kako ćeš znati da te netko voli ako ne brine o tebi? Druga je riječ VJERA. Osobi, koju voliš, moraš vjerovati. Moraš je dobro upoznati, onda zavoliš i nečije dobre, ali i čudne osobine. Svijet prepun osjećaja je svijet svjetla. SVJETLO je riječ koju vezujem uz ljubav jer ona je svjetlo u nama.

Luka  Mioković:

Moja najveća ljubav je Klementina, cura sa 7 srca. Ona je perfektna. Jednoga dana poslije tjelesnog vidio sam je, ali nasilnik joj je uzeo knjige i bacio ih najjače po hodniku. To je to – rekao sam si. Suprostavit ću mu se, čak i ako mi to budu zadnje riječi. Prišao sam mu i rekao: Pogledaj me! Slijedile su grube scene, sve dok nije bio na podu i predao se. Pred njim sam se pokazao kao hrabar dječak. Klementina i ja zaljubljeni smo do kraja života.

Pouka: Kada vidiš priliku, iskoristi je.

Nakon sata učenici su glasovali za najbolji tekst i za nabolje izvođenje. Evo rezultata:

NAJBOLJI TEKST:

1. Nora Grk – 10 glasova
2. Luka Mioković – 7 glasova
3. Neven Kaliman, Leonarda Dundović, Simona Vučković, Luna Antolić i Martin Brlek – 5 glasova

NAJBOLJE IZVOĐENJE:

1. Karla Golenko – 14 glasova
2. Ivan Jelinić i Bruno Jovanović (izgovarao stihove J. Kaštelana) – 9 glasova
3. Adna Gračić, Luka Omerović, Ema Ignjić, Duje Pilipović i Noel Calderoni (izgovarao stihove J. Kaštelana) – 6 glasova.

Posebnu pohvalu zavrijedila je učenica Luna Antolić za svoju izvedbu skladbe „Rastanak“ na klaviru.