Zvonimir Milčec, književnik i novinar, rođen (3. rujna 1938. - 17. travnja 2014.) u Zagrebu, gdje se i školovao (srednja grafička škola, studirao na VPŠ-u; u Beogradu je završio novinarsku školu). Cijeli radni vijek bio profesionalni novinar, radio kao reporter, kolumnist, urednik izdanja i pomoćnik glavnog urednika u Večernjem listu, te glavni urednik dvotjednika Zagrebački trg. Desetak godina bio je stalni kolumnist Jutarnjeg lista, pa ponovo kolumnist Večernjeg lista.
Pisao je kolumne na više web stranica i portala, a nedavno je završio knjigu o zagrebačkom Zoološkom vrtu. Nagrađen je novinarskom nagradom za životno djelo Otokar Keršovani 2009., dobio književne nagrade: Grigor Vitez 1976. i Mlado pokoljenje 1977., te Nagradu grada Zagreba 1994.. Napisao je romane U Zagrebu prije podne i Čovjek od novina, te knjigu pripovijetka Tekuće priče. Od dječje literature napisao romane Zvižduk s Bukovca, Posljednji zvižduk, Priča o novinama i Tajna krvavog nosa. Kao tematske cjeline objavio je u knjigama i cijelu biblioteku feljtona, podlistaka i kolumni o Zagrebu.
Većina knjiga izašla mu je u ponovljenim izdanjima. Prevođen je na ruski i poljski, engleski i njemački, a neke su knjige poslužile kao predlošci za televizijske dokumentarne serije, igrano-dokumentarne filmove i kratke umjetničke filmove, a za što je autor ujedno i scenarist zajedno s redateljem Mladenom Juranom.
Cjelokupni književni i novinarski rad Zvonimira Milčeca vezan je uz rodni Zagreb i apsolutni je rekorder u objavljenim podliscima i kolumnama o Zagrebu po novinama (više od pedeset godina redovito svaki tjedan). Sudjelovao u inicijativi podizanja spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj (rad akademskog kipara Stjepana Gračana), 1991., aktivan u povratku Fernkornovog spomenika banu Jelačiću 1990., a zahvaljujući njegovoj inicijativi i organizaciji Zagreb se 1988. odužio Augustu Šenoi, postavljanjem brončanog spomenika Marije Ujević u pjesnikovoj rodnoj Vlaškoj ulici.
