Prije dvadeset godina, 17. studenoga 1992. godine, u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu službeno je puštena u rad hrvatska akademska i istraživačka računalno-komunikacijska mreža, utemeljena na IP protokolu i njezina poveznica na globalnu mrežu internet.
Taj se dan i službeno računa kao dan kad je internet zaživio u Hrvatskoj.
Izgradnju mreže utemeljene na IP protokolu i uspostavu internetske veze Hrvatske sa svijetom (radilo se o vezi između Srca i Sveučilišta u Beču kapaciteta 9,6 kbps) "odradio" je tim Sveučilišnog računskog centra (Srca), a veza je uspostavljena u sklopu projekta izgradnje nacionalne akademske mreže – Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet.
Projekt je pokrenulo tadašnje Ministarstvo znanosti, tehnologije i informatike u listopadu ratne 1991. godine uz neposrednu potporu prof. dr. sc. Branka Jerena, tada zamjenik ministra znanosti, tehnologije i informatike, kasnije ministra znanosti i rektora Sveučilišta u Zagrebu.
Novi Vjesnik, 18. studenoga 1992.
Na jesen 1991. godine formiran je Odbor za akademsku mrežu koji je vodio mr. sc. Predrag Pale s tadašnjeg Elektrotehničkog fakulteta (danas FER) Sveučilišta u Zagrebu, a u odboru su još bili Ivan Marić i Velimir Vujnović iz Sveučilišnog računskog centra - Srca, Darko Bulat s Instituta Ruđer Bošković i Ljubimko Šimičić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Odbor je na svojem prvom sastanku, održanom 3. listopada 1991. godine, Srcu povjerio izgradnju i administriranje mreže i podršku korisnicima, prepoznajući u Srcu instituciju koja je svojom tradicijom, postignućima i kapacitetima mogla osigurati uspješnost i održivost ovoga velikog projekta.
Mreža je kasnije dobila i svoje ime: CARNet – Croatian Academic and Research Network (Hrvatska akademska i istraživačka mreža).
Voditelj tima koji operativno obavio taj veliki posao i uspostavio prvu internetsku vezu bio je Ivan Marić, tada voditelj Odjela za računalne mreže u Srcu, a danas zamjenik ravnatelja Srca.
Prve ustanove koje su bile uključene u nacionalnu akademsku i istraživačku mrežu i koristile međunarodnu internetsku vezu u Srcu bile su Ekonomski fakultet u Osijeku, Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Institut Ruđer Bošković, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i Tehnički fakultet u Rijeci. Putem javnog računala u Srcu, pristup internetu bio je omogućen i svim građanima Hrvatske.
Paralelno s počecima tehničke izgradnje mreže, započeo je i rad na izgradnji prvih internetskih servisa za cjelokupnu akademsku zajednicu. No, važno je napomenuti da se u tim pionirskim danima posao nije dijelio na isključivo mrežarski, sistemaški i/ili aplikativni dio (stručnu podjelu kakvu danas poznajemo i imamo u Srcu). Svi su u tom trenutku radili sve, a prije svega – upoznavanje s novom tehnologijom.
Paralelno s izgradnjom pojedinih veza (spajanjem institucija) provodila se i edukacija korisnika (u većini slučajeva pojedinaca/predstavnika sa spojenih institucija. Organizirani su višednevni 'internetski tečajevi', koji su pokrivali osnove IP mreža i servisa te administriranja Ultrix operacijskog sustava. U hodu se uspostavljala i prva služba pomoći (helpdesk) u Srcu. Mnogobrojni entuzijasti s akademskih ustanova počeli su intenzivno koristiti internet, ali i koristiti i uspostavljati servise koji su se na internetu počeli pojavljivati (npr. gopher, web i sl.)
Putem javnog računala u Srcu, pristup internetu bio je moguć od 1992. godine, pa sve do početka rada komercijalnih davatelja internetske usluge kad je omogućen i svim građanima Hrvatske.
Oprema kojom se Hrvatska spojila na internet
Preuzeto sa: Tehnoklik.hr
