Osnovna škola Turnić Rijeka

Nakon dugih šest sati vožnje autobusom napokon smo stigli na odredište. Udobno smo se smjestili, prošetali ulicama grada te se spremili za spavanje.

Sljedeća su dva dana bila u potpunosti ispunjena. Tijekom prijepodneva prvoga dana učenici su imali prilike poslušati dva zanimljiva predavanja (Domovinski rat, Bitka za Vukovar) kako bi mogli što bolje razumjeti sve ono što će vidjeti naredna dvadeset i četiri sata.

Tijekom poslijepodneva uputili smo se u obilazak Gradskog muzeja Vukovar, Crkve sv. Filipa i Jakova te Muzeja vučedolske kulture (prve dvije su znamenitosti tijekom Bitke pretrpjele velika razaranja od posljedica svakodnevnih bombardiranja). Pod velikim dojmovima svega sto smo čuli u vezi sa sudbinom prethodno spomenutih znamenitosti, uputili smo se u kratkotrajni obilazak Dunava panoramskim brodom Bajadera. Prvi smo dan ispratili pjevajući i plešući u gradskom disku.

Posljednji će dan, prema izjavama mnogih učenika, zasigurno ostati duboko u sjećanju mnogih. Odmah smo se nakon doručka uputili prema Trpinjskoj cesti i Spomen domu hrvatskih branitelja koje je sagrađeno na mjestu nekadašnje pošte, a u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo ovoga dijela grada.

Nastavili smo put vukovarske bolnice. Sudbina njezinih pacijenata i požrtvovnost njezinih djelatnika učenike se toliko dojmila da je za vrijeme cijele posjete vladala potpuna tišina.

Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata sa svojih 938 bijelih križeva također nikoga nije ostavilo ravnodušnim.

Uslijedila je posjeta Spomen domu Ovčara u kojemu nas je vodič vrlo kratko podsjetio na zastrašujuću povijest ovoga mjesta te smo u tišini pogledali slike svih stradalnika na Ovčari (među kojima se nalazi i slika francuskog dragovoljca Jean Michela Nicoliera).

Zatim nas je put doveo do simbola otpora i pobjede. Naravno, riječ je o vukovarskom  Vodotornju.

Razgledavanje grada heroja završili smo posjetom memorijalnih objekata u sklopu hostela prilikom koje su posebice uživali dječaci iz razloga što je najviše bilo riječi o naoružanju vukovarskih branitelja.

Posjeta naše škole Vukovaru nije mogla bolje završiti. Naime, pred sam polazak sudjelovali smo u kvizu u kojemu smo zauzeli prvo mjesto pokazavši time zavidno znanje i razumijevanje povijesti ovoga grada te smo se sretni i veseli uputili prema Rijeci.

Koliko su učenici bili pod dojmom ove terenske nastave možda najbolje pokazuju njihove sljedeće izjave…

„Vukovar je ispunjen posljedicama rata. Svaka druga ili treća kuća puna je rupa od metaka. Sam te dolazak u grad potakne na razmišljanje. Jako je teško hodati istim tlom gdje su se nekada zbivale bitke i gdje su ljudi umirali.“

„Najviše su me se dojmile osobne priče bivših vojnika u ratu te doživljaji žena u Vukovarskoj bolnici. Najpotresnije je bilo vidjeti metcima devastirane domove.“

„Emotivan izlet u uništeni grad u kojemu su stradali nedužni civili, a i borci.“

„U Vukovaru mene je zanimalo kako su ljudi uspjeli preživjeti taj rat. A njihova je hrabrost nezaboravna.“

„Najviše me se dojmila bolnica. Bilo je jako poučno i tužno. Sviđa mi se napravljeni program i mislim da su nas dobro poučili toj katastrofi što se dogodila.“

„Meni se u Vukovaru najviše svidjela bolnica zbog toga sto je u njoj sve jako osjećajno i sve sto smo vidjeli jako je tužno i bolno.“

„Ja bih Vukovar svakome preporučila. Tamo su nevini ljudi poginuli zbog nas i svi bismo im trebali biti zahvalni do kraja života. Mene je osobno sve pomalo dotaklo, a pogotovo bolnica. To je bilo previše emotivno. Zahvalna sam svim herojima i nevinim ljudima i djeci koja su to proživjela.“

„Svima bih preporučila da posjete taj grad jer će zasigurno u svima probuditi emociju. A Ovčara je mjesto gdje ti tuga uđe u srce zbog ljudi koji su poginuli bez razloga.“

„U Vukovaru mi se najviše svidjela bolnica jer najbolje pokazuje kroz što su ti ljudi prolazili. Jedno od najboljih iskustava u mom životu.“

„Nezaboravno iskustvo, jako tužno. Kad bi me se pitalo da opet idem, bez razmišljanja bih rekao DA.“

„U Vukovaru mi se najviše svidjela posjeta bolnici. Dok smo hodali njezinim prostorijama, točno sam si mogla predočiti kako je život tada izgledao.“

„Nemam favorite, sve mi je podjednako držalo dah. Ali ipak su me se najviše dojmile neobnovljene kuće u prolazu koje jako dobro opisuju tadašnji teror i tugu.“

„Mislim da je sve bilo vrlo poučno. Bilo je zanimljivo i bolje smo shvatili ono o čemu smo učili i pričali. Najviše su me se dojmili memorijalno groblje i bolnica. S velikom bih radošću opet išao u Vukovar.“