Među Hrvatima koji su bili na krstarenju brodom Costa Concordia bio je i Leon Bubić, učenik 1.a razreda naše škole. Evo kako je Leon doživio to nezaboravno putovanje.
Moje krstarenje
Bio sam na krstarenju s obitelji. Posjetili smo mnoga mjesta i bilo nam je lijepo. Zadnju večer kad smo bili u kazalištu na mađioničarskoj predstavi brod se odjednom počeo naginjati. Činilo se kao da je to jedan od mađioničarskih trikova, ali kada su stvari počele padati shvatili smo da to nije šala.
Slika 1. Nasukani brod Costa Concordia
Naš se brod nasukao. Otrčali smo u kabinu po pojaseve za spašavanje i onda na palubu sa čamicima za spašavanje. Dugo smo stajali na palubi, a puno ljudi oko nas je vikalo i plakalo.
Ja se nisam bojao jer sam vidio da smo blizu obale. Ukrcali smo se na čamce za spašavanje i iskrcali se na otok.
Moj tata je otišao u ambulantu pomoći drugim ljudima, a mene su smjestili u vrtić gdje sam brzo zaspao.
Ujutro su po nas došli trajekti i hidrogliser i prevezli su nas na kopno. Tamo su nas autobusima odveli do naših auta s kojima smo se sretno vratili kući.
Bilo bi mi draže da je krstarenje završilo bez nasukavanja broda.
Leon, 1.a
Slika 2. Na početku putovanja brodom Costa Concordia
