Sudjelujući u natječaju „Pomažući drugima postajemo bolji“, imali smo priliku i na praktičan način pokazati što to znači. Vrijeme je blagdana i blagdanskih darivanja. Kao i svake godine marljivo smo već početkom jedanaestog mjeseca počeli sakupljati odjeću, obuću, higijenske potrepštine i hranu za Caritas, ali posebno ove godine zahvaljujući Luki, čija je mama zaposlena u centru u „Fortici“, i za djecu u Kraljevici.
Tijekom cijelog mjeseca maljivo i s ljubavlju prikupljali smo potrepštine koje smo dijelom odnijeli u Caritas, a ono što smo saznali da je potrebno Centru u Kraljevici, donosili smo u školu. U akciju su se uključili mlađi razredi vjeronaučnih skupina, premda su bili pozvani i ostali.
Po prikupljene stvari nekoliko dana prije našeg posjeta, kombijem je došao barba Branko. Razveselio se što je nakon gotovo četrdeset godina posjetio svoju nekadašnju školu čiji je bio polaznik. Mi smo se jednako razveselili misleći na radost djece koja će se obradovati prikupljenim darovima.
13. 12. na svetu Luciju, koja u nekim krajevima kao i sveti Nikola, tradicionalno dariva djecu, krenuli smo sa svojim roditeljima put Kraljevice. Vrijeme je bilo sunčano, iako je cijeli protekli tjedan kišilo, uživali smo u vožnji i druženju s djecom kojoj je Kraljevica postala drugi dom.
Sa njima su nas upoznale teta Mirjana, Lukina mama, ravnateljica, medicinska sestra, liječnica i ostale tete koje s njima rade. Obradovali smo ih svojom pjesmom i scenskim nastupom. Saznali smo mnogo korisnih stvari upoznajući prostorije u kojima svakodnevno borave. Teta Mirjana nas je podsjetila na važnost ljubavi u našim životima koju tete nesebično pružaju djeci, u što smo se osvjedočili u centru, na važnost roditelja u našim životima i zdravlja kojeg imamo. Osjetili smo zahvalnost za zdrave ruke, noge i ljubav naših roditelja… to je najveći poklon koji nam Bog daje. U tom ozračju podsjetili smo se na važnost Božića i na malenog Isusa rođenog u siromašnoj štalici.
Kao i naši roditelji počeli smo više razmišljati o potrebitima i o onome što je najvažnije i kome darovati za Božić, te o onome što je nama Isus darovao svojim rođenjem.
Iako nemoćni, s puno uloženog truda, djeca u Kraljevici su nam darovala svoje osmjehe, poglede, dodire i tri lijepa rada koje smo izvjesili u prostorima naše škole obećajući im da ćemo se ponovno vratiti.
Odlukom da u sve dane godine nesebično prikupljamo pomoć (jer se ona sastoji uglavnom od onoga što nama više nije potrebno), a ako je poklonjena sa srcem ima još veću vrijednost, za one koji nama daju mnogo više.
