Povijest

Gyula Swab, Projekt Osnovne škole Turnić, 1912. godine

O postanku imena Turnić, pa tako i mjesta na kojem se nalazi OŠ Turnić, postoji legenda.

Na čakavskom narječju prije 150 godina zapisao ju je Ivo Grohovac Riječanin. Inače, u starim pričama Turnić je tajanstveno mjesto na kojem je nekada bio stari grad koji se srušio pa su tu mnogi kopali i tražili zakopano rimsko blago.

I danas se, kaže legenda, kad je mjesečina i tiha noć, mogu čuti zvona s turna tog nekadašnjeg grada.

Legenda kazuje:

            “Pred puno let prišal je jedan gospodin s puno težaki pa su kopali saku nedeju. Našli su više kusih rimskega novca i žare pune  ugljeni. Trebalo je zvat popa, aš da su to bili cekini zakjeti.

            Judi povedaju da se na Turniće o pol noći, kad Mesec lepo svetli, va lokvi vode vidi veli grad ki je tu bil i čuju zvona zvonit kot va Rimu.”

Priča o OŠ Turnić

Ova je stranica za sve učenike sadašnje i bivše, njihove roditelje, bake i djedove, za sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u njenom životu i radu.

Kako ukratko prepričati dugi radni vijek uzbudljiva života?

Iako nije moguće spomenuti sve toliko divne učitelje, učenike, trenutke uspjeha ali i napornoga rada započinjemo s pogledom u povijest!

Po oslobođenju Rijeke, 03. svibnja 1945. otvorena je Prva hrvatska četverogodišnja škola na području Turnića. Kako nije bilo zgrada koje bi zadovoljavale pedagoško-higijenskim uvjetima, privremeno je smještena u talijansku školu Mario Đenari, tako je 29.09.1945. sa svega 50 učenika započela nastava  u hrvatskim odjeljenjima.

01.09.1948. krenula je nastava u sadašnjoj obnovljenoj zgradi sa 450 učenika.

1962./63. školi pripadaju i četiri područna odjela Škole Pehlin, usporedno se dograđuje još jedno krilo zgrade zbog sve većeg priliva učenika i potreba poboljšanja uvjeta rada. U novom dijelu, učionice opremljene za kabinetsku nastavu, u uporabi su od 1967. godine.

1970. u šumici na sjevernom dijelu otvorena je zgrada produženog boravka (sada se koristi za potrebe i rad Centra za autizam).

Sama zgrada datira još iz davne 1912. godine i u stilskom pogledu, svojim modernističkim konceptom prostora izlazi iz secesijskih okvira. U uredu mađarskog Ministarstva prosvjete, projekte za njenu izgradnju potpisuju uvaženi arhitekti Gyula Svab i Carlo Conighi.

Odmah je uočljivo nekoliko volumena različitih visina i oblika koji stepenasto izrastaju jedan iz drugoga gradeći čvrstu i jedinstvenu cjelinu. Posebnost čini i ravan krov, koji je maštovito riješen s nekoliko, oblikom različitih, zatvorenih terasa.

Prostor je funkcionalno raspoređen. Učionice su pune svjetla kao i one na unutrašnjoj strani s pogledom na školsko dvorište.

U školi se uvijek teži za  poboljšanjem uvjeta rada pa je tako u školskoj godini 2000./01. otvoren BIC (bibliotečno-informatički centar). Učenici imaju na raspolaganju suvremena računala i sva potrebna nastavna pomagala u školskoj knjižnici u kojoj se drži nastava medijske kulture, ali i veliki broj satova korelacijske i integrirane nastave.

ŠKOLA DANAS, s velikim žarom učenika i nastavnika uspješno provodi odgoj i obrazovanje, radom još uvijek u dvije smjene. Učenici petih, šestih, sedmih i osmih razreda nastavu pohađaju samo u jutarnjoj smjeni.