preskoči na sadržaj

Osnovna škola Turnić Rijeka

Radovi učenika

Literarni kutak

Autor: Sanja Potočnjak - Bilić, 5. 6. 2020.

Nakon čitanja „Maloga princa“ i „Galeba Jonathana Livingstona“, dvaju filozofskih djela, modernih bajki koje promišljaju o smislu života, te pjesme „Opomena“ Antuna Branka Šimića koja je mnogima znana po poznatome stihu „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“, učenici osmih razreda pisali su  o porukama tih djela.

Pisali su  o životnim stavovima, pogledu na trud i napredak, o tome koje su životne savjete dobili  u ovim djelima te kako ih mogu primijeniti na svoj život. Učenicima je bio zadan naslov – citat iz „Galeba“

U tom teškom zadatku istaknula su se dva najbolja uratka koja objavljujemo. Najbolji je rad Ane Babić, učenice 8. a razreda. U 8. b razredu najbolje je napisao Vito Kovačević.

Tko leti najviše, vidi najdalje

 

Život nije lagan.

Već u ranom životu  stavljeni smo pod povećalo predrasuda društva i društvenih normi. Umjesto da se divimo tome što je svaka osoba različita i posebna na svoj način, mi činimo potpuno suprotno. Osoba koja je različita na bilo koji način neće imati lagan život. Ali u tome  i jest poanta. Možemo svi imati lagan život,bez ikakvih izazova i uzbuđenja, ali onda nije zanimljivo. Trebamo se boriti za ono u što vjerujemo.

Imamo samo  jednu priliku da radimo, budemo ono što želimo i ono što jesmo. Smatram da uvijek trebamo biti, na neki način, veći od drugih ljudi. Trebam i želim se boriti za ono što volim. Kod današnje generacije primijetila sam da su svi, već u tako ranim godinama, pomireni s nekakvom prosječnošću . Ne žele se boriti za svoje snove. Idu u škole koje ne žele, a kasnije i rade poslove koje ne žele. Priviknuti su na ugodu, na lagodan život. I sve to kako bi se trudili izbjeći težinu. Baš o tome govori knjiga „ Galeb Jonathan Livingston“ - govori o tome kako se trebamo uzdići i postati veći samo kako bismo postali slobodni.

Od  svega što se spominje u knjizi, najviše me se dojmio citat:

Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati uspješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!“

Mislim da taj citat govori o tome koliko mi toga možemo postati. Možemo postati slobodni, možemo napokon naučiti živjeti.

Svaka osoba u sebi ima određeni potencijal. Najtužnije je to što ga većina ljudi ne ostvari  nego živi samo da bi živio -  bez nekakvog dubljeg razloga. Kada bi svi ostvarivali svoje snove, život bi bio puno ljepši . To se, naravno, nikada neće dogoditi jer će tu uvijek biti  većina koja se neće truditi i boriti, koja će pred prvom preprekom pasti i ostati ležati.

Trebamo biti veći, bolji ljudi.

„Svladamo li prostor, ostaje nam samo ovdje. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo sada.“

Mnogi ljudi nikada ne nauče živjeti u trenutku. Brinu se oko prošlosti. Ne razumijem zašto. Shvaćam da ih brinu njihove pogreške, ali svi mi griješimo. Kad bismo se previše brinuli oko toga, život bi nam se pretvorio u žaljenje.

Prošlosti se trebamo sjećati, ali je nikad ne smijemo živjeti.“ Probajte, samo na trenutak, zaklopiti oči. Prestanite razmišljati i posve opustite svoje tijelo, udahnite te sasvim polako otvorite oči, osjetite svijet oko sebe. Osjetite sve aute koji prolaze, sve ptice koje cvrkuću, osjetite vjetar kako fijuče, samo osjetite.

Dođite u stanje potpunoga mira.

Znanstvenici kažu, i ja se potpuno slažem, da je to jedan on najljepših osjećaja koje čovjek može osjetiti. Tada se oslobađamo od svih predrasuda, od svega što nam je društvo donijelo. Samo želim reći da, kada bi se svi ljudi oslobodili predrasuda, baš kao u tom jednom, malenom trenutku, život bi bio savršen. Svi bismo živjeli u trenutku, sretni.

Ljudi su komplicirana bića. Uvijek traže smisao u svemu ovome, ali upravo je to  potpuno besmisleno. Mi ne znamo, nikada nismo znali  i nikada nećemo znati smisao života. Mislim da je upravo u tome ljepota, baš u tom nekakvom neznanju koje nam život donosi, jer - „Samo djeca ne znaju što traže."

Upravo bismo takvi svi mi trebali biti, kao djeca. Ako budemo previše tražili smisao života, možemo se vrlo lako izgubiti i zaboraviti ono bitno - živjeti. Trebamo živjeti onako kako mi želimo . Trebamo biti iznad prosječnoga društva. Jer, ipak, „ tko leti najviše,vidi najdalje.“

ANA BABIĆ, 8. a

 

 

Tko leti najviše, vidi najdalje

 

U ovom sastavku  pokušat ću izreći svoje mišljenje o životu, koji su savjeti, po mome mišljenju, najbolji i, općenito, kako bismo svi trebali gledati . 

Ne razmišljam toliko često o životu, njegovu značenju i sličnim stvarima, ali kada razmišljam, onda uvijek gledam na život kao na jednu dugačku pustolovinu u kojoj će mi se dogoditi jako puno lijepih i dobrih stvari, a nadam se da će biti puno manje onih ružnih i loših trenutaka. Iskreno, do sada mi je život bio jako lijep i nadam se da će se tako nastaviti,naravno da se svakoga dana može dogoditi nešto loše, ali se isto tako nadam da ću se uvijek izvući iz takvih situacija što brže i bolje uz pomoć svoje  obitelji i Boga za kojeg mislim da igra jako veliku ulogu u našem životu te da, ako budemo dobri cijeli život, trudimo se, dolazimo do naših zacrtanih ciljeva, Bog će uvijek biti uz nas i donositi nam sreću te nas štititi od svega lošeg što bi moglo nakratko ili na duže vrijeme zaustaviti našu pustolovinu.

Već smo nekoliko puta na nastavi spominjali dobro poznatu rečenicu: "Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda".

Ta rečenica ima više značenja,ali ja sam je shvatio na  način da  u životu moramo paziti da ne radimo svakoga dan iste stvari jer će nam život onda proći u dosadi i repetitivnosti. Naravno, ne bismo trebali sada svakoga dana ići u drugu državu ili na druge kontinente, ali  svaki dan trebamo učiniti nešto što nismo jučer i to raditi tako da zapamtimo da smo to taj dan radili jer ako ne, cijeli život će nam proći a da ništa nismo učinili.

Na primjer, ako se svaki dan ustanem u 7 ujutro odem na posao ili u školu u 7. 45 i svaka aktivnost mi je u točno određeno vrijeme, nakon nekog vremena postat će dosadno, ali ako svaki dan napravim nešto novo, npr. prošetam psa sat vremena, sjetit ću se da mi je taj dan bio drugačiji. Ili, npr. ako odem igrati nogomet Tog  dana, sjetit ću se da sam taj dan vani igrao nogomet, a ne radio nešto uobičajeno kao i svakoga dana. Također, ponekad trebamo i otputovati negdje, to ne treba biti daleko, ali čisto da znamo da nismo cijeli život u istom gradu, na istim lokacijama.

Mislim da je ovo jedan od boljih načina kako bismo  trebali gledati na život. Ima još na tisuće drugih, ali meni je ovo moje mišljenje sasvim u redu i njega ću se vjeroJatno držati dok moja pustolovina ne dođe kraju (nadajmo se da će još jako dugo trajati).

VITO KOVAČEVIĆ, 8. b




Šetnja školom

Tableti 2020.g.

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži

Tableti - razne upute

Kalendar
« Lipanj 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Grad Rijeka

Anketa
Vaš omiljen predmet je:

















Korisni linkovi
Carnet
CMS za škole logo
Osnovna škola Turnić Rijeka / Franje Čandeka 20, HR-51000 Rijeka / os-turnic-ri.skole.hr / os-turnic@os-turnic-ri.skole.hr
preskoči na navigaciju