Školska knjižničarka pozdravila je 160 učenika i učiteljice te najavila goste, a prije same izvedbe htjela je brzinski testirati znanstvene podatke koji tvrde kako 25 % učenika razredne nastave ne čita školske lektire – što je brojčano zaista puno. Učiteljice su morale zatvoriti oči, a učenici podići ruku na postavljeno pitanje koriste li se ponekad internetom za olakšati si rad s lektirom. Statistika, barem u našoj školi, nije potvrdila crne rezultate – u zraku je bila tek pokoja ruka.

Uzbuđenje i nestrpljivost, posebice onih najmlađih koji tek ulaze u svijet lektire, bilo je preveliko te smo ubrzo Vekiju i Vanji, glavnim likovima, prepustili da nas ponesu u svijet predstave. Oživjeli su nakratko Petra Pana i Crvenkapicu, posvadili se su brat i sestra kako to obično i biva u životu, no seka je ipak na koncu uspjela uvjeriti brata da čitanje nije tako grozno, dapače može čak biti i zabavno.

Spontanoga smijeha tijekom predstave nije nedostajalo, a jedina kritika bila je usmjerena na trajanje predstave – htjeli smo još vidjeti je li Veki i dalje nastavio s čitanjem?! U svakom slučaju, čekamo nastavak predstave i neko novo gostovanje!