Kada me primjetio smotao se u bodljikavu lopticu, sakrio svoju njuškicu, kratke nožice i malen repić. Prestrašio se! Ispred mene na podu bila je otpala jabuka, uzela sam je i stavila pored ježa. Stala sam malo dalje promatrajući što će se dogoditi. Ježić se polako odmotavao i svojom njuškicom tražio hranu, a sjajnim očima gledao je li sam?

U stablu je bila duplja, to je njegova kućica. Zavirila sam unutra i vidjela ježa kako je zaspao na krevetiću od suhe trave i lišća. Bio je to uistinu lijep prizor.

Otišla sam kući, nadam se da ću jednom ponovno sresti ježa.

Lea Budić, 4.b