| 2015-12-03 11:35:00 Međunarodni dan invalida Povijest Međunarodnog dana osoba s invaliditetom potječe iz davne 1956. godine: Dana 8. kolovoza 1956. godine u rudniku ugljena Bois du Casier u Belgiji planuo je požar u kojem su stradala 262 rudara. Ta se nesreća pamti kao rudarska nesreća sa najvećim brojem ljudskih žrtava u nekom rudniku ugljena. U spomen na taj događaj Ujedinjeni narodi su proglasili 3. prosinac Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, a UN-ova Komisija za ljudska prava u svojoj rezoluciji od 5. ožujka 1993. pozvala je zemlje članice da ističu obilježavanje 3. prosinca: "s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu".
Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se uz aktivnosti promicanja razumijevanja problematike invaliditeta i mobilizacije podrške koja omogućuje dostojanstvo, ostvarenje prava i dobrobiti osobama s invaliditeom. Također nastoji povećati svijest o dobitku i pozitivnim aspektima uključivanja osoba s invaliditetom u sve aspekte života. Često nismo ni svjesni velikog broja osoba koje žive s invaliditetom i izazova s kojima se suočavaju. Procjenjuje se da 650 milijuna ljudi živi s invaliditetom ili oko 10 posto svjetske populacije. Misija Svjetske zdravstvene organizacije je poboljšanje kvalitete života te promicanje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom nacionalnim, regionalnim i globalnim naporima kao i podizanje svijesti o veličini i posljedicama invaliditeta za osobu i društvo u cjelini.
Prema posljednjim podacima u Hrvatskoj više od 518.000 ljudi ima neki oblik invaliditeta, a oni čine oko 12,1 posto ukupnog stanovništva u RH. Najveći je broj osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi od 19 do 64 godina, njih 284.505 (54,9 posto), dok je invaliditet prisutan i u dječjoj dobi od 0 do 19 godina, u udjelu od 7,4 posto. Iako je u Hrvatskoj na snazi Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, društvo im često stvara prepreke. A one su različite. Od onih u svakodnevnom životu u području pristupačnosti, što se tiče recimo dostupnosti usluga ulaska u određene prostore poput javnih usluga, zdravstvenih ustanova, problemi vezani za obrazovanje, zatim samim nepoštivanjem također propisa, recimo kod parkiranja na mjesta za osobe s invaliditetom koji nemaju znak pristupačnosti.
U poboljšanju životnog standarda i pružanju mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s invaliditetom, organizacije civilnog društva znatno pridonose stvaranju pozitivne predodžbe u javnosti o osobama s invaliditetom i njihovim potrebama i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice. No ono najučinkovitije i najvažnije svakako je naš odnos, naš stav te pružanje dobrote i pomoći potrebitima. Katkad je dovoljna samo lijepa riječ ili gesta, a katkad možemo i nešto konkretno učiniti i pomoći - važno je djelovati. Ako osobama s invaliditetom poklonite pola srca učinili ste mnogo, ako ste im poklonili cijelo srce, učiniti ćete čudo.
BONTON u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte je kako joj najbolje možete pomoći. Pri upoznavanju ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom. Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju. Razgovarajte normalno služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira na to o kakvom je invaliditetu riječ u osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati pogrešnih riječi. Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete. Govorite polako i izravno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako pak niste sigurni da vas je razumjela, napišite poruku. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu, kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku. Gluhoslijepe osobe mogu vas razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njezinu dlanu. Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća. Čekajući u redu, ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red. Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona... Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte jedino ako vas se to zamoli. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja se njima koristi. Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dopuštenje. Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno tim znakom, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.
|
| Osnovna škola "Turnić" Rijeka |