Kako to da ste upravo Vi prisustvovali svečanosti u Zagrebu?

-To može svaki učitelj, ali potrebno je skupljati bodove. Nakon toga nadzor dolazi na nastavu i odlučuje možeš li postati učitelj mentor. Nekoliko profesora iz naše škole su to i postali, a među njima sam i ja.

Koliko godina radite u našoj školi? Jeste li radili u još kojoj?

-U ovoj školi radim već trideset i pet godina i radila sam samo u njoj.

Uživate li još uvijek raditi s djecom?

-Naravno. Da ne volim već odavno ne bih radila kao profesorica.

Što Vas je potaknulo da postanete profesorica tjelesne i zdravstvene kulture?

-Upravo to što volim djecu. Završila sam srednju školu za odgajatelja.

Pamtite li nekog učenika ili učenicu posebno?  Ako da, koga i zašto?

-Svi su mi učenici ostali u pamćenju, i dobri i loši.

Pamtite li možda neki događaj?

-Bilo ih je puno, ne mogu sad izdvojiti niti jedan.

Jeste li se u djetinjstvu bavili nekim sportom? Ako jeste, kojim?

-Bavila sam se gimnastikom.

Bavite li se sada nekim sportom u privatno vrijeme?

-Trenutno u privatno vrijeme vježbam jogu.

 Koji sport najviše volite?

-Najviše volim badminton, a on je u našoj školi i najprisutniji sport.

 Odlazite li na utakmice?

-Ponekad na odbojkaške, ali na drugima me nećete sresti.

 Koliko često pratite sport?

-Jako često, ali nikada ne pratim nogomet, jednostavno ga ne volim.

 Što vam se u vašem poslu ne sviđa?

-To što neka djeca nemaju dovoljno pažnje kod kuće od roditelja, pa u školi vole privlačiti pažnju, a to najčešće završi loše za tog učenika.

 Što biste voljeli promijeniti?

-Voljela bih napokon dočekati veliku dvoranu.