Posebno nam je drago jer je to deseti jubilarni Vidfest humanitarnog karaktera kojeg je otvorio nadbiskup riječki Ivan Devčić, a sva prikupljena sredstva biti će donirana hospiciju u Rijeci, jedinom u Hrvatskoj. Kao što se radujemo rođenju djeteta tako je i utješno znati da u hospiciju možemo dostojanstveno i s osobitom brigom ispratiti osobe koje su nam život darovale k dragome Bogu. Potvrdila nam je to i časna sestra Danijela na samom kraju programa.

"Ljiljani" i solistica Ema Bubić

Vidfestom smo zatvorili dane sv. Vida, zaštitnika grada Rijeke za koju je ova godina posebno svečana i radosna. Kao vjernici i ljudi Bog voli da smo sretni, a naša sreća počela je već osvajanjem Kupa i Rabuzinovog sunca, naših nogometaša, preko duhovnih i svjetovnih sadržaja i događaja nastavila se sve do Vidfesta. Slijedi zasluženi odmor za naše učenike, a o zaštitniku našega grada možete pročitati u nastavku.

"Ljiljani" na nastupu

Sveti Vid: Živio je u III. stoljeću. Još dok je bio dječak, vlastiti otac ga je tukao, prisiljavao da se odrekne kršćanske vjere. Otac je kasnije oslijepio, pa je žrtvovao bogu Jupiteru zlatnog vola za ozdravljenje, ali uzalud. Vidova molitva oca je izliječila. Unatoč tomu što je Vid oca izliječio, morao je u svojoj 12. godini pobjeći u Lukaniju sa svojim učiteljem Modestom i odgojiteljicom Kresencijom. Putem im je hranu na brodić donosio orao. U Lukaniji je čudesno liječio bolesne. Čuo je za njega Dioklecijan, pa ga pozvao u Rim da mu izliječi sina od padavice.. I Vid mu je izliječio sina, no jer nije htio prinjeti žrtvu bogovima, osuđen je na smrt. Bačen je u kotao vrućeg ulja iz kojeg je nepovrijeđen izašao, bačen je u jamu gladnim lavovima, ali on ih je blagoslovio pa su samo ležali do njegovih nogu. Nakon brojnih mučenja, anđeo je izveo Vida iz tamnice i odveo ga na obalu rijeke gdje je u molitvi umro oko g. 304. Vid je jedan od 14 zaštitnika u nevolji: između ostalog zazivaju ga padavičari, živčani bolesnici, ljudi slabog vida. Zatitnik je apotekara, pivara, gostioničara, podrumara...