Park

Park je sav u bijelom sad

prekrio ga snježni sag.

Sve više i više i više,

pahulje padaju sve tiše i tiše.

Veseli smo sada svi

snijeg nam radost donosi.

Kad navečer zaspemo mi,

sladak nam sanak na kapke dolazi:

i jurimo saonama niz snova brijeg,

i samo smijeh, smijeh i smijeh... 

Katarina Todorović, 6.

Park

Sivi park

sad postao je bijeli

zimsku radost

s djecom dijeli.

Kućica šarena

na sredini parka

prekrivena snijegom

kao vodom barka.

Klupice tužno

pokraj zidića stoje,

na njima više ne sjedi,

zaljubljenih dvoje.

Rina Cindrić, 6.b

Parkić

Onaj stari parkić u ulici

što zaboravljen stoji, samo dane broji,

jutros je prekriven sav u snježni ogrtač.

Bijele se stabala njegovih grane,

a radost i igra opet ispunjaju njegove sate.

Je li ovo samo san?

Potpuno se zabijelio naš stari tobogan!

Sve je bijelo – pahulja djelo.

Zima je zaledila staru kućicu,

valjam se, igram, uživam –

valjda neću dobiti vrućicu...

Ivona Skender, 6.b.

Hrast

Toga sam se dana probudila u osam sati. Pogledala sam prema prozoru i ugledala neobičan prizor – moj grad je bio prekriven prekrasnim snježnim ogrtačem! Osmjehnula sam se. Otišla sam u kuhinju i popila toplu čokoladu. Nakon toga sam se obukla i na sebe stavila vuneni šal koji mi je dopirao do pasa, toplu vunenu kapicu i rukavice. Izašla sam ispred zgrade i pogledala u nebo. Mekane i hladne pahuljice dodirivale su mi tople obraščiće koji se nisu navikli na snijeg. Krenula sam k prijateljici. Obišla sam sve prijateljice, ali sve su bile negdje – ili u Gorskom kotaru ili u Lici. Šetala sam i ispred sebe ugledala veliki hrast. Dobro sam ga promotrila, bio je tako nestvaran! Pun snijega. Zračio je posebnom energijom, kao da je živo biće. Pahulje su se čvrsto držale za grane, kao da su se bojale da ne padnu, a bilo ih je na tisuće. Još sam nekoliko minuta ostala ondje, na tom čudesnom mjestu pa otišla doma. Sljedećeg dana toga prizora više nije bilo.

Adelina Hisenaj, 6.b

Klupa

Klupa čudnovate povijesti

pred mojom zgradom stoji.

Pretrpivši vjetrovite oluje

i nedaće razne

ona i dalje sve ljude štuje.

Pa i zimi,

premda je stara, ogoljela

i inje na nju se lijepi,

ona je i dalje tu

trpi zimu,

raduje se proljeću.

Ivana Janeš, 6b

Jela

Na grane jele, snijeg je pao

kaput bijeli

zelenoj kraljici satkao.

Sutradan je sunce provirilo,

studen otjeralo,

a kaput iščeznuo.

Da pričam nekome,

vjerovao ne bi

da u jednome danu možeš

dobit' i izgubit' kaput bijeli.

Kenan Ehtemi, 6.b.

Zima u mom kraju

Evo, zima je stigla i i u moj kraj. Liščće je davno palo s grana. Drveće izgleda golo i pusto. Na granama se ne vide ptičice, ne čuje se njihov pjev u krošnjama. Ove godine zima se malo nećkala. Nikako da odluči hoće li biti hladna ili topla. A onda, odjednom, pojavi se bura. Ona potjera i zadnji listić koji je ostao na grani. Ponekad padne i kiša, a kad se to dogodi, dani su tmurni i sivi. Ulice su puste. Ne čuje se dječji žamor i dječja igra. Najljepše je kad padne snijeg. Doduše, nije čest u našim krajevima, ali je tada prelijepo. Na svakom koraku djeca se grudaju, sanjkaju i prave snjegovića. Volim snjegoviće jer je svaki na svoj način lijep. Posebno su lijepe snježne večeri za zvjezdanog neba, kada je odbljesak snijega toliko jak da se čini da još uvijek nije pao mrak. Kao da se priroda odlučila pobrinuti za to da ta čarolija potraje još duže.

 Daria Pribudić, 6.b