Prvi predavač je bio izv. prof. art. Siniša Reberski. Predstavio je povijest pisanja slova u zemlji i svijetu, govorio o poučavanju pisanja, o nagibu pisaljke, te o pravilnom držanju olovke. Do sada se pisalo u jednom potezu, ne dižući olovku s papira, olovka je putovala dva puta po istom slovu što je dovelo do loših rezultata u oblim linijama. Slova pišemo odozgo prema dolje iz nekoliko poteza, uredni i ritmički potezi su kao ples po papiru. Upoznali smo se sa školskim formalnim i rukopisnim pismima (kosa i uspravna). Prilikom zapisivanja i potpisivanja dokumenata koristimo se rukopisnim kosim pismom.

Mr. Vesna Budinski imala je temu Slovopisna čitkost i pravopisna točnost. Od 31.7.2013. u Hrvatskoj je u uporabi jedan pravopis i to : HRVATSKI PRAVOPIS; Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Objasnila nam je da pravopis nije slovopis već grafička slika jezika. Cilj je da učenici zavole pisanje i da mogu samostalno napisati poruku, a cilj pisanja nisu diktati u kojem su prisutni auditivni, vizualni i kinestetički elementi. Između govornog i pisanog modaliteta jezika je slovo (pravopis). Dijete u školu donosi govor i na temelju toga idemo na pisanje. Formalno uspravno pismo su TISKANA SLOVA, a rukopisno koso pismo su PISANA SLOVA.

Trebamo raditi na tome da rukopis bude čitak i u višim razredima osnovne škole. Ne treba odustajati od grafičkog izgleda slova. Pisanje je jezična i psihomotorička djelatnost znanja i vještina. Svaka osoba ima svoj rukopis-to je individualna stilistika. Preporučuju se grafomotoričke vježbe prije pisanja pisanih slova te vježbe oponašanja elemenata slova.

Upoznala nas je i s nekim metodičkim postupcima prilikom ocjenjivanja uradaka.

Može se nabaviti i priručnik POČETNO PISANJE NA HRVATSKOM JEZIKU u izdanju PROFILA autora Ante Bežena i Siniše Reberskog. 

Vjerujemo da će učiteljima stečena znanja koristiti u radu i olakšati rad s učenicima na ovom važnom području.